11-godišnji Petar umro u najtežim mukama:DOKTOR SE DERAO NA NJEGA!?

11-godišnji dječak Petar Bedić Marić iz općine Domašinec kraj Čakovca nije dočekao svoj 12. rođendan.

Preminuo je 22. januara na Rebru, s tim da se prethodno liječio na Zavodu za hematologiju i onkologiju Klaićeve bolnice od aplastične anemije. Na Rebru mu je transplantirana koštana srž, no tada je, kaže nam njegova majka Mihaela Bedić, dobio i opasnu bolničku bakteriju.                      Ona je za Index detaljno ispričala kakvu je noćnu moru njen sin proživljavao na liječenju u najvećoj hrvatskoj bolnici, gdje si je, kako kaže, na odjelu čupao nokte od bolova, bio izoliran u maloj sobi, nije ga obilazila vizita, medicinske sestre su ga ponižavale, a liječnik se derao na njega. U intenzivnoj, u zadnjim tjednima kad je Petar bio u polusvjesnom stanju, intubiran i vezanih ruku, majka ga je u kratkim posjetima (jer nije smjela biti s njim) na krevetu nalazila ispovraćanog, jednom sa špricom u ruci.

- Da smo mi znali i 10 posto ovog kako su vodili liječenje našeg sina i ophodili se prema njemu, kao i da smo znali za neodgovornost vodećeg i jedinog liječnika koji je vodio njegovo liječenje, ne bismo krenuli ovim putem liječenja koje je naše dijete odvelo u smrt, a da ne govorimo o preteškoj patnji koju je dijete prošlo u 21. stoljeću - rekla je za Index Mihaela Bedić, čiji bi sin Petar 8. marta navršio 12 godina.  

Za Petrovu bolest saznali su 28. oktobra 2017. godine. Petar je dotad bio veselo, bezbrižno i zdravo dijete. Prvi simptomi bolesti bile su brojne masnice što su prvo pripisivali nogometu i break danceu koje je trenirao.


No nakon vađenja krvi saznali su da dječak ima jako niske eritrocite, leukocite i trombocite te ga je 28. oktobra 2017. hitna u pratnji majke dovezla iz Čakovca u Zagreb, na Zavod za hematologiju i onkologiju Klaićeve bolnice.

Izvrsni uvjeti u Klaićevoj

Nakon 4 sedmice saznali su da ima aplastičnu anemiju. Petar se deset mjeseci liječio na Zavodu za hematologiju i onkologiju. Neko vrijeme je boravio u bolnici, a potom je dolazio u njihovu dnevnu bolnicu. Majka za Zavod ima samo riječi hvale, od uslova, liječenja, liječnika i sestara koji su se, kaže, svi prema Petru i njoj ponašali izvrsno.

Potom je odlučeno da se ide na transplantaciju koštane srži, a kako nije imao brata i sestru, pronašli su nesrodnog donora u Hrvatskoj.

- Više nije bilo nikakvih opcija od strane liječnika Klaićeve, već transplantacija koštane srži nakon koje će naš dječak biti zdrav. Sjećam se riječi docentice kad joj je Petar izrazio svoj strah od transplantacije, rekla mu je: 'Nemaš se čega bojati. Bit ćeš oko mjesec dana u bolnici, mama će biti s tobom i nakon toga ćeš biti potpuno zdrav, bez ijednog lijeka' - rekla nam je Mihaela.

U julu 2018. su saznali da će transplantaciju obaviti tim s Rebra te su im rekli ko će biti vodeći liječnik, za kojeg su i ranije tvrdili da kontaktiraju s njim vezano uz Petra. Niko s Rebra nije obavio nikakav razgovor s njima prije zaprimanja u bolnicu.

Došao na Rebro na transplantaciju koštane srži u dobrom stanju, a onda...

30. jula 2018. Petar je s majkom zaprimljen u sterilnu jedinicu, gdje će primiti kemoterapiju i novu srž. Petar je, kaže majka, došao u odličnoj kondiciji, prethodno provjerenih svih nalaza.8. augusta 2018. Petru je transplantirana koštana srž, ali mu je već u tim danima otkrivena opasna bolnička bakterija, što im se isprva tajilo.

- U sterilnoj jedinici Petra je vodio tim za odrasle – zaista stručan i korektan tim, no kasnije sam saznala da su oni tim za odrasle. Njegov glavni liječnik je dolazio dnevno na 5 minuta najviše, nekad ni pogledavši Petra, jer to su sve činili i vodili brigu stručnjaci tima za odrasle, kao i medicinsko osoblje koje je bilo korektno prema Petru i meni iako smo prolazili zaista teške dane - rekla nam je Mihaela.

No onda im je Petrov doktor rekao da Petar mora na odjel hematoonkologije. I tada je, kaže, počeo pakao. Petar je tu s majkom proveo 4 sedmice.

"U 4 sedmice nijednom nije došla vizita"

- Zatvorili su nas same u malu sobicu s premalim krevetima gdje nije stao ni stol gdje bismo mogli staviti tacnu s hranom, s prozorom unutar kojeg je bila paučina, a pogled gledao na zid. Glavna sestra mi je samo s hodnika rekla s obzirom na to da Petar ima bolničku bakteriju neka ne izlazi ni na hodnik, a tako ni ja. Ako baš 24 sata ne mogu biti u sobi zatvorena, neka izađem po kafu, ali obavezno u zelenom zaštitnom ogrtaču, nazuvkama i maski. Narednih dana upoznavale smo sestre koje su u sobu ulazile bez pozdrava, kao da smo zaraženi kugom. Imali smo TV bez programa. Imali smo wc 2 metra od kreveta, na kojem daska nije bila ispravna i tuš koji je bio pokvaren. To su uvjeti za dijete koje je prošlo pretešku kemoterapiju, pretešku kalvariju, koje ima niske nalaze i koje se treba oporaviti. A nisu mu dali niti dostojanstvo. Odgovorno tvrdim da u 4 sedmice boravka na odjelu nijednom nije bila vizita u našoj sobi, čak ni ispred sobe - rekla je Mihaela Bedić.

Kad je pitala sestre kojem se liječniku mogu obratiti, rekli su joj da je za njih odgovoran Petrov liječnik koji je napravio transplantaciju, a radio je na 5. spratu na intenzivnoj, dok su oni bili smješteni u prizemlju na hematoonkologiji.

- Petar je uslijed komplikacija imao užasne grčeve, bolove, proljev, povraćanja, temperaturu. Prijavljivala bih sestrama, ali one su se žalile što stalno zovem zvonom (na hodnik nisam smjela, a drugačije nisam mogla prijaviti da mi dijete nije dobro). Sestre su pred Petrom negodovale zašto ima toliko terapije, da mu ne stignu sve davati, neka si nas Petrov liječnik uzme gore na intenzivnu, što Petar glumi da nije dobro, da nek više se oporavi i izađe van bolnice. Petar je od bolova trgao nokte, a one nisu dale lijek. Na odjelu je liječnik samo do 15 h, a dežurni je rijetko bio s odjela, a i općenito se nitko nije htio miješati u transplantirane. O svemu sam obavještavala Petrovog liječnika i vapila za pomoć - rekla nam je Mihaela Bedić.

Zabranili mu da jede i pije, dehidrirao je

Od zanemarivanja simptoma i zabrane da Petar išta pije i jede, dječak je, navodi, dehidrirao. Već je, kaže, jedva išao na wc, vene bi pucale kad su ga trebali ubosti za postavljanje braunile za infuziju, a jednom su ga, kaže, ispikali 12 puta dok nisu utvrdili da je ipak nemoguće postaviti braunilu. Nakon toga poslani su kardiologu zbog visokih otkucaja srca (150-160) koje je Petar danima imao, a kardiologinja je, kaže, zaključila da je Petru srce zdravo, ali suho te da je skroz dehidriran.